Razlike u izvoru i osnovnom sastavu
Oleinska kiselina životinjskog porijekla: ekstrahirana iz životinjskih masti kao što su mast i loj; tipični primjeri uključuju oleinske kiseline dobivene od svinjske masti i loja. Oni općenito imaju veći udio zasićenih masnih kiselina.
Oleinska kiselina biljnog porijekla: ekstrahirana iz ulja sjemenki biljaka kao što su sojino ulje i maslinovo ulje; tipični primjeri uključuju oleinske kiseline dobivene iz soje i masline. Imaju "čistiju" nezasićenu strukturu dvostruke veze.
Razlike u ključnim fizikalno-hemijskim svojstvima
Izgled i specifikacije: Oleinska kiselina životinjskog porijekla je blijedožuta, prozirna uljasta tečnost sa kiselinom od 190-202 mg/g, jodnom vrednošću od 80-100 g I₂/100g i tačkom očvršćavanja do 16 stepeni. Oleinska kiselina biljnog porekla je svetlo žuta, providna uljasta tečnost sa tačkom topljenja od 13,4 stepena i specifičnom težinom od 0,8905; svjetlije je boje i u suštini bez mirisa.
Stabilnost: Oleinska kiselina životinjskog porijekla pokazuje superiorna svojstva podmazivanja i antioksidansa na visokim temperaturama, što je čini otpornom na razgradnju pod visokim uvjetima rada. Oleinska kiselina biljnog porijekla nudi vrhunska svojstva emulgiranja i čišćenja, kao i bolju fluidnost na niskim temperaturama.
Razlike u industrijskim aplikacijama
Primjene za oleinsku kiselinu životinjskog porijekla: Pogodnije za procese obrade na visokim temperaturama - kao što su brzo glodanje i brušenje metalnih predmeta. Koristi se u scenarijima koji zahtijevaju visoku termičku stabilnost za tekućine za sečenje i često se koristi u proizvodnji inhibitora rđe metala i maziva za teške uvjete rada.
Primjene za oleinsku kiselinu biljnog porijekla: Pogodnije za rezanje plastičnih radnih komada malim brzinama i proizvodna okruženja osjetljiva na pjenjenje tekućine za rezanje. Nalazi širu primenu u emulgatorima i svakodnevnim hemijskim proizvodima kao što su sredstva za čišćenje.
